Osnivač Hrvatskog olimpijskog odbora i član Vijeća HOO-a 1991. – 1998.

Škaro se početkom devedesetih godina uključio i u druge sfere mladog hrvatskog sporta te je postao jedan od osnivača Hrvatskog olimpijskog odbora. U njemu je kasnije, od 1991. do 1998. godine radio kao član Vijeća. Pripomogao je i nastupu prvog hrvatskog boksača na Olimpijskim igrama 1992. u Barceloni, gdje je pod hrvatskom zastavom nastupio Željko Mavrović. Na Olimpijskim igrama u Atlanti, 1996. godine, bio je u službi delegacije koja je pratila Stipu Drviša.

Predsjednik Hrvatskog boksačkog saveza 1990. – 1996.

Damir Škaro već je 1990. godine u zanosu stvaranja nezavisne Hrvatske postao predsjednik Hrvatskog boksačkog sveza. Na samom početku predsjedavanja odlučio je prekinuti suradnju s ligom bivše države te je započeo kreiranje domaćih, hrvatskih natjecanja. Izlaskom iz bivše države, lobirao je i za priznavanje i primanje Hrvatskog boksačkog saveza u europsku boksačku federaciju EABA-u te u Svjetsku boksačku federaciju AIBA-u. Upravo zahvaljujući Škarinim jakim međunarodnim kontaktima i ugledu izvanrednog sportaša, hrvatskoj je boksačkoj reprezentaciji ubrzo odobreno sudjelovanje na europskim i svjetskim prvenstvima. Dužnost predsjednika Hrvatskog boksačkog saveza obnašao je do 1996. godine.

Osnivač, predsjednik i trener Boksačkog kluba „Ban Jelačić“ 1990. – 1993.

Osim radom u osnivanju potrebnih sportskih institucija Škaro je radio i kao trener u BK „Ban Jelačić“, u kojem se zadržao do 1993. godine. Osim trenerske funkcije obnašao je i funkciju predsjednika kluba, da bi 1992. osnovao još jedan klub, BK „Kralj Tomislav“, gdje je obnašao iste funkcije, a njegov je predsjednik i danas. Upravo su prva međunarodna odličja kasnije osvojili boksači pod njegovim trenerskim vodstvom. Prvo odličje bilo je bronca Stjepana Božića na Svjetskom prvenstvu za juniore u Montrealu 1992. godine. Božić je na istome natjecanju godinu dana kasnije u Solunu osvojio i srebrnu medalju.

Izbornik i vođa puta Svjetskih policijskih igara 1995. (Montreal) i 1997. (Calgary)

Za vrijeme svoga predsjedničkog mandata u Boksačkom savezu, Škaro je organizirao nastupe i na Svjetskim policijskim igrama. U Melbourneu je bio izbornik i vođa puta hrvatskih sportaša u konkurenciji 7000 natjecatelja. Naučen da se u domovinu ne vraća bez medalje, kao trener u kutu pridonio je osvajanju zlata Deana Cepetića i srebra Miroslava Ključarića.

Dvije godine kasnije, na istom natjecanju, ovoga puta u kanadskom Calgaryu, Škarini boksači osvojili su dva naslova svjetskih prvaka. To su bili Dean Cepetić i Zvonko Kelava, dok je Miroslav Ključarić postao viceprvak svijeta u boksu za policajce. Sva su trojica bili i članovi BK „Kralj Tomislav“.

Izbornik boksačke ekipe za I. svjetske vojne igre u Rimu 1995. godine

Damir Škaro bio je izbornik boksačke reprezentacije za vrijeme Prvih vojnih igara u Rimu gdje je boksač Drago Mijić osvojio broncu, što je ujedno bila i prva medalja za Hrvatsku vojsku na međunarodnim natjecanjima.

Predsjednik Zagrebačog boksačkog sveza 2000. – 2010.

Kao zagrebački boksač s najviše međunarodnih odličja te kao iskusan sportski djelatnik, Damir Škaro postao je godine 2000. i predsjednik Zagrebačkog boksačkog saveza na čijem je čelu i danas.

Zagrebački športski savez

Obnaša dužnost predsjednika Komisije za nagrade i člana Skupštine.

Glavni tajnik Hrvatskog kluba olimpijaca 2002. – 2010.

Uz boks se uključio i u rad bivših olimpijaca te je 2002. godine preuzeo funkciju glavnog tajnika Hrvatskog kluba olimpijaca na poziv proslavljenog olimpijaca i tadašnjeg predsjednika kluba Perice Bukića. Na funkciji je ostao i za vrijeme predsjedničkog mandata legendarnog košarkaša Stojka Vrankovića. Funkciju obnaša i danas uz predsjednika Zorana Primorca.

Predsjednik NK „Hrvatski dragovoljac – veterani“ 2002. – 2010.

Tijekom njegovog mandata klub je bio prvak Zagrebačkog nogometnog saveza 2004., 2006., 2009. i 2010., dok su 2006., 2009., i 2010. godine postali prvaci Hrvatske. Naslove viceprvaka osvajali su 2005. i 2007., dok su 2008. godine osvojili broncu na državnom prvenstvu.